NATO HQ – Courtesy of NATO

Sjevernoatlantska alijansa (NATO – North Atlantic Treaty Organization) predstavlja savez 28 zemalja iz Sjeverne Amerike i Evrope posvećen ispunjavanju ciljeva Sjevernoatlantskog ugovora, potpisanog 4. aprila 1949. godine u Vašingtonu.

U skladu sa Ugovorom, osnovni cilj NATO je da čuva i osigurava bezbjednost zemalja članica, bilo političkim ili vojnim sredstvima, i da omogućava zaštitu zajedničkih osnovnih vrijednosti: demokratije, ljudskih sloboda, solidarnosti, blagostanja, mira i stabilnosti i vladavine prava. Prema Ugovoru, zemlja postaje članica NATO nakon jednoglasnog poziva od strane saveznika i polaganja instrumenata o pristupanju Vladi SAD koja je depozitar Ugovora.

Princip kolektivne odbrane na kojem se temelji ova političko-vojna organizacija sadržan je u članu 5 Vašingtonskog ugovora po kojem se napad na jednu državu članicu smatra kao napad na sve i tijesno je povezan sa članom 51 Povelje UN kojim se definiše pravo na samoodbranu.

Sve odluke NATO se donose zajednički, na bazi konsenzusa svih 28 zemalja članica koje zadržavaju svoju punu suverenost. Saradnja između država članica u oblasti ekonomije, nauke, kulture i diplomatsko-političkih odnosa je definisana članom 2 Ugovora.

Najvažnije tijelo za donošenje odluka u NATO-u je Sjevernoatlantski savjet (North Atlantic Council – NAC) koji okuplja predstavnike 28 zemalja članica na nivou ambasadora i sastaje se jednom nedjeljno. Pored toga, Savjet se sastaje i na nivou ministara inostranih poslova ili odbrane, šefova vlada i država, u zavisnosti od teme o kojoj se raspravlja na sjednicama Savjeta. Postoji više pomoćnih organa Savjeta od kojih su najvažniji Komitet za planiranje odbrane, Komitet za nuklearno planiranje, Vojni komitet i Politički komitet. Na svim komitetima se, takođe, primjenjuje princip konsenzusa – ne postoji glasanje ili donošenje odluka na osnovu volje većine.

(tekst je preuzet sa sajta www.nato-montenegro.me)