Lisabonski sporazum, 2008 - Courtesy of Europa.eu

Lisabonski sporazum, 2008 – Courtesy of Europa.eu

Evropska unija (EU) je jedinstvena nadnacionalna zajednica evropskih demokratskih država i struktura sui generis (svoje vrste), kroz koju članice ostvaruju zajedničke interese kao što su unaprijeđenje mira i prosperiteta, uravnotežen ekonomski i društveni razvoj, visok nivo zaposlenosti, te zaštita prava i interesa građana.

EU nije samo konfederacija zemalja, ali nije ni federativna država. Ona je, ustvari, nešto sasvim novo i jedinstveno u svjetskoj historiji. Države članice koje čine EU ostaju nezavisne, suverene države, mada svoj suverenitet udružuju kako bi postigle snagu i svjetski uticaj koji nijedna od njih sama ne bi imala.

To udruživanje suvereniteta znači, u praksi, da države članice neka od svojih ovlašćenja u odlučivanju delegiraju evropskim institucijama koje su stvorile, tako da se odluke o specifičnim pitanjima od zajedničkog interesa mogu demokratski donositi na evropskom nivou.

Evropska unija nastala je nakon II svjetskog rata, kao rezultat težnje evropskih zemalja da onemoguće ponovne sukobe na evropskom tlu. U Parizu je 1951.godine potpisan Ugovor o Evropskoj zajednici za ugljen i čelik koji označava početak evropskih integracija.

U postratnoj i blokovski podijeljenoj Evropi, osnivanje Vijeća Evrope, već 1949. godine, označilo je prvi korak u procesu evropskih integracija. Prema zamisli Jeana Monneta, francuskog stratega i stručnjaka za razvoj, plan ujedinjavanja prvobitno se odnosio na to da se industrija ugljena i čelika Njemačke i Francuske, osnovnih resursa tadašnjih ratova, stavi pod zajedničku upravu, tzv. Visokog povjerenstva. Prijedlog je podržan od vodećih evropskih vođa toga vremena, a prvi put je predočen javnosti 9. maja 1950. godine, u govoru francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana, a uz konsultacije tvorca ove ideje, Jeana Monneta. Taj datum je odabran kao „rođendan“ EU i svake godine se slavi kao Dan Evrope.

Nedugo nakon toga, Pariškim ugovorom koji je potpisan 18. aprila 1951.godine, a stupio na snagu 23. jula 1952.godine, osnovana je Evropska zajednica za ugljen i čelik. Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg, Belgija i Nizozemska su bile države osnivači, a Monnet je imenovan njenim prvim Visokim Povjerenikom.

The EU Delegation to Montenegro - Courtesy of the European Comission

The EU Delegation to Montenegro – Courtesy of the European Comission

Ključni datumi:

1950.    Devetog maja, francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman održava važan govor zasnovan na idejama francuskog ekonomiste Jeana Monneta o stvaranju nove organizacije ne bi li se izbjegli novi sukobi među evropskim zemljama nakon krvavog Drugog svjetskog rata. Od tada, 9. maj se svake godine slavi kao Dan Evrope.

1951.    Pariškim ugovorom uspostavlja se Evropska zajednica uglja i čelika (ECSC). Šest osnivača su Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Holandija.

1957.   Rimskim ugovorima uspostavlja se   Evropska ekonomska zajednica (ECC) i Evropska zajednica za atomsku energiju (Euratom).

 1973.   Prvim proširenjem, Zajednica se povećava na devet država članica i razvija zajedničke politike; Danska, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo su nove članice.

 1981.   Drugo – tzv. mediteransko proširenje: Grčka pristupa Evropskoj zajednici.

 1985.    Šengenski sporazum je potpisan u cilju ukidanja provjera na granicama između država članica Evropskih zajednica.

 1986.    Treće – tzv. mediteransko proširenje: Španija i Portugal pristupaju Evropskoj zajednici, koje sada broje dvanaest članica.

 1992.   Ugovor o Evropskoj uniji se potpisuje u Maastrichtu, čime se uspostavlja Evropska unija (EU) i polažu temelj za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, bližu saradnju u oblastima pravde i unutrašnjih poslova, te za stvaranje ekonomske i monetarne unije, uključujući jedistvenu valutu.

1995.  Četvrto proširenje: Evropska unija se širi na Austriju, Finsku i Švedsku.

2000.  Ugovorom iz Nice se mijenja sistem donošenja odluka u Evropskoj uniji, kako bi se Unija pripremila za nova proširenja.

2002.  Euro novčanice i kovanice se uvode, dvanaest zemalja usvaja ovu valutu. Peto proširenje: Češka, Estonija, Kipar, Letonija, Litvanija, Malta, Mađarska, Poljska, Slovačka i Slovenija pristupaju Evropskoj uniji. Evropski ustav se potpisuje u Rimu.

2007.   Rumunija i Bugarska pristupaju Uniji, koja se širi na 27 članica i čime se završava peto proširenje. Slovenija je trinaesta zemlja koja usvaja euro. Potpisan Lisabonski sporazum kao reformski sporazum kojim se uvode novine kao što je funkcija Predsjednik Evropske unije.

2008.  Eurozona se proširila na Maltu i Kipar.  Počela je ratifikacija Lisabonskog sporazuma.

2009.  Eurozona se proširila na Slovačku.